P  H  P

 

 

 

 

 

 

 

Uvod                                                                                                   3

Instalacija                                                                                           4

Vaša prva skripta                                                                                5

Slanje teksta u browser                                                                        6

Definiranje varijabli                                                                            8

Predefinirane varijable                                                                        9

Područje djelovanja varijabli                                                             10

Definiranje konstanti                                                                         13

Prihvat varijabli iz formulara                                                            14

Izrazi (exprijessions)                                                                          16

Operatori                                                                                           17

"If" grananje                                                                                      19

"While" petlja                                                                                    21

"For" petlja                                                                                        23

Kontrolna struktura "Switch"                                                             24

Funkcije                                                                                             25

Argumenti funkcija                                                                                      28
Klase i objekti                                                                                    30

Slanje e-mail poruka sa web-a (I dio)                                                          32

Slanje e-mail poruka sa web-a (II dio)                                               33

Konekcija na MySQL bazu podataka (I dio)                                                35

Konekcija na MySQL bazu podataka (II dio)                                                             36
PHP - Konekcija na MySQL bazu podataka (III-dio)                                                37

PHP - Zašto koristiti MySQL kao SUBP?                                                                  39

 

 

Uvod

PHP je široko rasprostranjen Open Source skript jezik koji se izvršava na strani web servera, a namijenjen je za kreiranje dinamičkih web stranica, i uopće različitih Internet aplikacija. PHP je nastao 1994. godine od strane Pasmus Ledorfa, a inače je skraćenica od "Personal Home Page Tools". Autor je jezik kreirao radi održavanja vlastitih web stranica, a na bazi tada jako zastupljenog Perl jezika. Inače, sintaksa samog jezika je vrlo slična sintaksama jezika C i Perl. Nakon njegovog pojavljivanja, veliki broj programera i dizajnera je uzeo učešća u njegovom daljem razvoju (pošto se radi o Open Source projektu), tako da je jezik sada "dogurao" do verzije 5 (ako imate volje i entuzijazma i sami možete raditi na njegovom razvoju).

PHP je podržan od strane velikog broja platformi (gotovo svih), ali se posebno odomaćio na Unix/Linux platformi. Direktan konkurent PHP-Linux-Apache platformi je ASP-WindowsNT-IIS platforma, ali po većini Internet marketing agencija ubjedljivo vodi PHP platforma, uglavnom zato što je besplatna i što je otvorenog koda. Pored svega navedenog, svoju popularnost duguje svojoj sposobnosti da podržava veliki broj sistema za upravljanje bazama podataka (RDBMS), kao što su: na prvom mjestu MySQL; pa zatim i ostali: MS SQL server, Oracle, Postgre SQL, MS Access i još mnogi drugi.

PHP na strani web servera predstavlja pretprocesor kome se prosljeđuju PHP skripte. Ovo u praksi radi na slijedeći način, kreirate HTML stranice i u njih dodate i svoje PHP skripte, date stranice obavezno imaju ekstenziju "*.php". Kada ih postavite na web server i korisnik ih zatraži putem svog browser-a, web server će na osnovu ekstenzije prepoznati da se radi o PHP stranicama i proslijedit će ih instaliranom PHP pretprocesoru. Potom će pretprocesor izvršiti programski kod i rezultat vratiti web serveru, koji nakon toga sve šalje browser-u. Rezultat procesiranja su najčešće dinamički kreirane HTML stranice, koje se zasnivaju na podacima iz neke od baza podataka, najčešće MySQL.

U slučaju da i sami održavate neki web site, sigurno ste se susreli sa problemom održavanja sajta i to kada broj stranica prijeđee kritičan broj. U tom slučaju, kada imamo veliki broj stranica, svaki update je vrlo mukotrpan. U tom momentu bi trebalo da se okrenete PHP-u ili ASP-u, a sve u zavisnosti od toga na kojoj platformi radi vaš host provajder.

Pošto je priča o PHP-u zaista široka, ovdje ćemo stati, a priču ćemo nastaviti u slijedećim prilozima. Prvo što ćemo obraditi je, kako osposobiti vlastiti kompjuter za PHP razvoj.

 

 

 

 

Instalacija

Pošto se PHP izvršava na serveru, razvoj bi trebao da se odigrava na vašem osobnom kompjuteru koji ima stalnu vezu sa Internetom. Na njemu bi pisali PHP-HTML programski kod i to odmah testirali na serveru. Ali pošto taj "luksuz" većina ne može da priušti rješenje je instalacija vlastitog lokalnog web servera sa podrškom za PHP. Ovo će vam pružiti veliku udobnost u radu, a kada završite neki projekt lako ga je poslati na server vašeg host provajdera.

Pošto većina host provajdera radi na platformi "Linux/Apache/PHP/MySQL", i vi bi trebali da na svom osobnom računalu instalirate ovu opciju radi potpune kompatibilnosti (ovo je malo kompliciranije rješenje). Ali, ne mora sve da bude tako, sve ovo može da se odradi i na većinskoj Windows platformi. Rješenje se nalazi u instalaciji besplatnih gotovih paketa (namijenjenih Windows-u) koji sadrže sve potrebne elemente. Prijeporučićemo vam jedan paket, koji u sebi sadrži sve potrebno:

 

• Apache web server, verzije 2.2.0
• PHP 5.1.1
• Perl 5
• MySQL 5.0.18

Paket je proizvod njemačke firme  pod nazivom XAMPP :

• http://www.apachefriends.org/en/xampp.html   

Paket je veličine oko 29 megabajta (zapakiran), a pored gore navedenih komponenti u paketu ćete naći i dosta literature u elektronskom obliku. Kada "skinete" instalaciju i raspakirate biti će dovoljno da startate instalaciju. Otvoriće vam se prozor u kome treba samo da kliknete na dugme "install" i krenut će instalacija koja će trajati nekoliko minuta (kao na slici). I to je sve, sada ste sprijemeni za svoje prve korake u PHP-u.

 

 

 

 

 

 

 

Vaša prva skripta

Ako ste pratili prethodna dva priloga i podesili sve onako kako je opisano, onda ste spremni da krenete u kodiranje. Pošto je instaliran i web server i podrška za PHP, prije samog početka potrebno je da pokrenete Apache server.

Za kreiranje PHP skripti potreban vam je bilo kakav tekst editor. To može da bude i onaj koji dolazi uz Windows - "Notepad", ali vam mi za bilo kakav komotniji rad preporučujemo dva druga editora, a to su:

• Note Tab Light - koji možete prijeuzeti sa adrese www.notetab.com
• HTML Beauty - koji možete prijeuzeti sa adrese www.beauty.com

Kodiranje skriptova ćemo započeti od programerskog standarda, programa "Zdravo svijete!" (tj. "Hello World!") iz koga ćemo vidjeti samu sintaksu PHP-a. Otvorite neki od editora i ubacite slijedeći kod:

 

<html>

 <head>

 <title>PHP pocetak</title>

 </head>

 <body>

      <?php echo "Zdravo svijete!"; ?>

 </body>

</html> 

Snimite fajl, obavezno sa ekstenzijom "*.php" ili "*.php3", "*.phtml". Mi vam preporučujemo da to bude ".php", jer je to dio PHP standarda. Mada, fajl možete snimiti i sa ekstenzijom .htm ili .html, s tim što tada morate da podesite server da i takve fajlove, prije slanja u browser, propusti kroz PHP parser. Fajl, za početak, obavezno snimite u folder "C:\nusphere\apache\Htdocs", koji je root folder vašeg servera. Sada ćemo isprobati naš mali PHP skript, a ujedno ćemo i istestirati server. Otvorite browser i u Address liniju ukucajte "http://localhost/proba.php". Dobićete ekran kao na slici, znači samo jednu rečenicu. Izvorni kod ćete vidjeti preko menija "View > Source", a rezultat parsiranja će biti:

 

 <HTML>

 <HEAD>

 <TITLE>PHP pocetak</TITLE>

 </HEAD>

 <BODY>

      Zdravo svijete!

</BODY>

</HTML>   

Kao što ste i videli u primjeru, svaka PHP skripta počinje sa "<?php", a završava se sa "?>". Skripte se ugnježđavaju u standardne HTML stranice, ali mogu biti i u eksternim fajlovima. Ovdje smo za ispisivanje teksta u browser-u iskoristili funkciju "echo", a cilj skripta je osnovno upoznavanje sa PHP sintaksom. Ovo je bilo dovoljno za početak, nastavak slijedi.

 

 

 

Slanje teksta u browser

Nakon prvog skripta ("Hello World!"), prijeći ćemo na objašnjavanje najjednostavnijih funkcija, to su one koje služe za "slanje" običnog teksta u HTML (odnosno browser korisnika). Za "slanje" teksta PHP osigurava tri vrste funkcija, a mi smo u prošlom prilogu iskoristili funkciju "echo".

Za primjer ubacite slijedeći kod u neki ".php" fajl, i pošaljite ga serveru (localhost\fajl.php):

<html>

<body>

<?php

print "Ovo je print funkcija.";

print "<p>";

echo "Ovo je echo funkcija.", "  ",

"P.S. Ovdje mozete dodati i drugi string", " ",

"ako stringove razdvojite zarezom.";

print "<p>";

printf ("Ovo je printf funkcija.");

print "<p>";

printf ("Funkcija printf se najcesce

koristi za formatiranje brojki.");

print "<p>";

printf ("Ne zaboravite zagradu sa

funkcijom printf.");

?>

</html>

</body>

Rezultat koji će server vratiti će biti:

Ovo je print funkcija.

Ovo je echo funkcija. P.S. Ovdje mozete dodati i drugi string ako stringove razdvojite zarezom.

Ovo je printf funkcija.

Funkcija printf se najcesce koristi za formatiranje brojki.

Ne zaboravite zagradu sa funkcijom printf.

Kao što vidite upotrijebili smo sve tri funkcije:

• print - najjednostavnija funkcija za slanje teksta u prozor browser-a. Funkcija može da se navodi i bez, i sa zagradama.
• echo - funkcija slična prethodnoj, samo što ovdje možete da kombinirate više stringova, koje obavezno odvajamo zarezima. Sa ovom funkcijom se ne koriste zagrade.
• printf - funkcija koja najčešće služi za formatiranje brojki kao integera, decimala itd. Ova funkcija obavezno zahtjeva upotrebu zagrada.

Nakon ove priče probajte da što više eksperimentirate sa ovim funkcijama, pošto su one jako bitne za PHP/HTML kombiniranje. U slijedećem prilogu ćemo se baviti varijablama, vrstama varijabli i načinom njihovog definiranja.

 

 

Definiranje varijabli

Varijable se u PHP-u predstavljaju tako što se ispred naziva varijable postavlja znak dolara ($). Pri definiranju varijabli moramo paziti i na upotrebu malih-velikih slova, pošto su nazivi varijabli osetljivi na upotrebu "malih/velikih" karaktera (case-sensitive). Pored ovoga moramo paziti i na karakter kojim počinjemo naziv varijable. Iza znaka dolara mogu da idu samo slova alfabeta ili podvučena crta (underscore), a iza njih mogu da idu i slova, znamenke, ili linije. Evo i primjera pravilnog definiranja PHP varijabli:

<?php

$varijabla = 'Pero';

$Varijabla = 'Peric';

// izlaz "Pero, Peric"

echo "$varijabla, $Varijabla";

 

$_druga_var = 'pocetak';

// izlaz "pocetak"

echo "<br>$_druga_var" ;

?>

Rezultat koji će server vratiti će biti:

 

Pero,Peric

pocetak

U verziji jezika PHP3, varijablama se uvijek dodjeljuje i vrijednost. Pri ovome, kada jednoj varijabli dodijelimo vrijednost neke druge varijable, njoj se dodjeljuje samo vrijednost prve varijable, bez referenci. Ovo znači, da na primjer, kada jednoj varijabli dodijelimo vrijednost druge varijable, i zatim promjenimo vrijednost prvoj varijabli, data promjena neće uticati na vrijednost druge varijable. Sa pojavom verzije PHP4, dobija se mogućnost i dodjeljivanja vrijednosti varijablama sa referencom. Ovo znači, da varijabla kojoj smo dodijelili vrijednost druge varijable, uvijek referencira na prvu, tj. uvijek ima njenu vrijednost. Ovo znači, da ako promjenimo vrijednost originalnoj varijabli, promijenit će se i vrijednost druge varijable, ali i obrnuto. Za dodjeljivanje vrijednosti sa referencom, ispred naziva varijable postavlja karakter "ampersand" (&). Evo i primjera

<?php

$prva = 'Pera';

// Dodela vred. 'Pera' varijabli $prva

$druga = &$prva;

// Referenciranje varijable $prva varijabli $druga

$druga = "Moje ime je $druga";

// Nadgradnja varijable $druga

echo $prva;

// I varijable $prva je promenjena

echo $druga;

?>

U ovom primjeru, varijabli "druga" dodjeljujemo vrijednost varijable "prva", i to sa referencom (&$prva). Zatim drugoj varijabli dodjeljujemo novu vrijednost, a samim tim promjena se zbog reference vrši i kod prve varijable. Na kraju će ova mala skripta dva puta "odštampati" jedan isti string (vidi sliku).

Iz ove prethodne priče možete vidjeti da je jako bitno koja verzija PHP parsera (interpretera) se koristi na serveru vašeg host provajdera. Jer, ovaj drugi način definiranja varijabli nećete moći da koristite ako vaš provajder radi sa starijim verzijama PHP-a. Zato od provajdera obavezno pribavite svu potrebnu dokumentaciju.

 

 

Predefinirane varijable

 

U prethodnom PHP prilogu, pisali smo o varijablama i načinu definiranja varijabli. Pored ovih varijabli koje su korisnički definirane, postoje i tzv. "predefinirane" varijable od strane servera ili PHP pretprocesora. Sam PHP pretprocesor osigurava veliki broj predefiniranih varijabli koje su dostupne svakoj skripti. Pošto ovih varijabli ima stvarno dosta, veliki broj nije dovoljno ni dokumentiran, a i veliki broj zavisi od sistemskog okruženja tj. od: servera, verzije servera, verzije pretprocesora i drugih faktora.

Serverske predefinirane varijable kreira, kao što smo rekli server, pri podizanju sistema. Radi njihovog boljeg iskorišćenja prikazat ćemo vam one najvažnije. Prva među njima je svakako varijabla koja sadrži podatak o serveru i njegovoj verziji - varijabla "SERVER_SOFTWARE". A evo i kako možemo da dobijemo podatak o serveru:

• Pokrenite "Apache" web server i pokrenite bilo koji tekst editor.
• U novi "*.php" fajl unesite slijedeći kod:

·                <?php

·                    echo $SERVER_NAME;

·                ?>

• Snimite fajl i pozovite ga preko servera u browser, radi pretprocesiranja.

Kao rezultat dobićete podataka o serveru i njegovoj verziji. Osim varijable "SERVER_SOFTWARE" još neke bitne varijable su:

• SERVER_NAME - koja daje naziv host servera pod kojim se data skripta izvršava. Ukoliko se skripta izvršava pod virtualnim hostom, ovo će biti vrijednost definirana za virtualni host (localhost).
• SERVER_PROTOCOL - daje naziv i verziju web protokola preko koga se potražuje data stranica. Na primjer "HTTP/1.1".
• SERVER_PORT - varijabla kojom dobijamo podatak o portu na serverskoj mašini koji se koristi za komunikaciju. Podrazumjevani port, pri instalaciji je 80.

Pored serverskih varijabli postoje i predefinirane varijable koje kreira sam PHP parser. Jedna od ovih varijabli je i PHP_SELF - varijabla koja sadrži relativnu putanju do tekućeg dokumenta, u okviru koga se nalazi skripta. Primjer, odnosno PHP skripta sa predefiniranim varijablama možete vidjeti na slici.

 

 

 

 

Područje djelovanja varijabli

 

 

Do sada smo naučili kako se varijable definiraju i upoznali smo se sa vrstama varijabli. Slijedi vrlo važna lekcija koja se tiče varijabli, a to je područje djelovanja varijabli i njihov "vijek trajanja". Područje djelovanja varijable predstavlja dio programskog koda unutar koga data varijabla egzistira. Većina PHP varijabli ima lokalni karakter, što znači da je data varijabla "vidljiva" samo unutar jedne procedure (ili funkcije), a nije "vidljiva" i za druge procedure u PHP skriptu.

U slijedećem PHP primjeru vidjet ćemo dva područja djelovanja varijabli:

 

<?php

$a = 1; /* globalno područje djelovanja */

 

Function Stampaj () {

    echo $a; /* referenca ka varijabli lokalnog tipa*/

}

Stampaj ();

?>

Prethodna skripta neće prouzrokovati nikakav izlaz (znači, neće biti štampana jedinica) jer naredba "echo" referencira lokalnu varijablu "$a", a lokalnoj "verziji" ovoj varijabli nije dodjeljena nikakva vrijednost. Zbog ovoga, kada želimo da unutar funkcije upotrebljavamo globalne varijable moramo ih tako i definirati (globalne unutar funkcije):

<?php

$a = 1;

$b = 2;

 

Function Zbrajanje () {

    global $a, $b;

 

    $b = $a + $b;

}

 

Zbrajanje ();

echo $b;

?>

Rezultat gornje skripte bit će "3". Deklariranjem varijabli "$a" i "$b" kao globalne unutar funkcije, mi smo izvršili referenciranje na promjenljive koje se nalaze van funkcije. Pri tome, nema nikakvih ograničenja u broju globalnih varijabli kojima ćete manipulirati unutar jedne funkcije. U slučaju da u gornjem primjeru, u funkciji "Zbrajanje()", niste definirali varijable kao globalne - rezultat bi bio "2".

Prethodni primjer možemo napisati i na drugi način.

<?php

$a = 1;

$b = 2;

 

Function Zbrajanje () {

    $GLOBALS["b"] = $GLOBALS["a"] + $GLOBALS["b"];

}

 

Zbrajanje ();

echo $b;

?>

Ovdje se pristup vanjskim varijablama vrši preko ugrađenog PHP definiranog niza "$GLOBALS". Niz $GLOBALS je asocijativni niz naziva globalnih varijabli, gdje indekse predstavljaju nazivi varijabli, te se preko njih dolazi do vrijednosti samih globalnih varijabli.

Još jedna bitna mogućnost kada govorimo o području djelovanja varijabli, je i mogućnost njihovog definiranja kao statičkih varijabli ("Static"). Statičke varijable egzistiraju samo u lokalnoj funkciji, s tim što ne gube svoju vrijednost kada programom napustimo datu funkciju. Pogledajte slijedeći primjer:

<?php

Function Brojac () {

    $a = 0;

    echo $a;

    $a++;

}

Brojac () ;

echo '<br>' ;

Brojac () ;

?>

Ova funkcija je uglavnom beskorisna pošto svaki put kada se pozove (u našem slučaju dva puta), vrijednost varijable "$a" postavlja na nulu i štampa nulu. Instrukcijom "$a++" vršimo povećanje vrijednosti varijable za jedan, ali to ovdje nema nikakvu funkciju, zbog toga što nakon ove instrukcije funkcija završava, a pri njenom ponovnom pozivu vrijednost se vraća na nulu. Da bi funkcija "Brojac()" stvarno bila korisna, varijablu "$a" moramo definirati kao statičku:

 

<?php

Function Brojac () {

    static $a = 0;

    echo $a;

    $a++;

}

Brojac () ;

echo '<br>' ;

Brojac () ;

?>

Sada će nakon svakog poziva funkcije, vrijednost varijable "$a" uvećati za jedan (kao na slici). Ovakvim definiranjem vrijednost lokalne varijable čuvamo u memoriji i nakon završetka date funkcije.

 

Definiranje konstanti

Kao što znate, iz drugih programskih jezika, konstante predstavljaju identifikatore dodjeljenih vrijednosti koji se ne mijenjaju tokom izvršavanja programa. I sam naziv konstanti je logičan, jer "promjenljive" (varijable) programer može mijenjati, dok se vrijednost konstanti ne može mijenjati. PHP u sebi nosi nekoliko predefiniranih konstanti, a naravno osigurava i mehanizam za definiranje novih konstanti tokom run-time-a. Inače vrlo su slične varijablama, s tim što se za razliku od njih definiraju uz pomoć funkcije "define()" i kasnije im ne može biti dodjeljena druga vrijednost.

U slijedećim redovima predstavićemo vam neke od predefiniranih konstanti, koje možete koristiti u svakom trenutku:

• PHP_VERSION - konstanta koja sadrži vrijednost verzije PHP parsera koja se koristi.
• PHP_OS - konstanta koja sadrži string - naziv operativnog sistema na kome se radi PHP parser. Na primjer: Linux
• TRUE - vrijednost true - 1.
• FALSE - vrijednost false - 0.

Da bi isprobali ove konstante, kreiraćemo malu PHP skriptu koja će "odštampati" vrijednost ovih konstanti:

 

 <?php

 echo PHP_VERSION;

 echo TRUE;

 echo PHP_OS;

 ?>

Rezultat će zavisiti od vaše konfiguracije.

Kao što smo rekli, pored predefiniranih možemo definirati i naše korisničke konstante.

Za definiranje konstanti se koristi ugrađena funkcija "define()", čija je sintaksa slijedeća:

 int define (naziv_konstante, dodjeljena_vrijednost [, int mala_slova])

 

Ovom sintaksom definiramo konstante, koje su vrlo slične varijablama, osim u slijedećem:

• Ispred identifikatora konstanti ne ide znak "$".
• Konstantama možete pristupiti sa bilo kog mjesta u skripti, bez obira na područje prostiranja.
• Kada se jednom definiraju, ne mogu biti redefinirane ili nedefinirane.

Argumenti "naziv_konstante" i "dodjeljena_vrijednost" predstavljaju, sam naziv konstante i njenu vrijednost, a argument "mala_slova" određuje osjetljivost na upotrebu malih-velikih slova. Po default-u konstanta je osetljiva na upotrebu malih-velikih slova (nije isto "KONSTANTA" i "Konstanta"), a ako argumentu dodjelite vrijednost "1" - onda neće biti.

Za primjer definirat ćemo dvije konstante i izvršiti ispis njihovih vrijednosti:

 <?php

 define ("RECENICA", "Recenica koja ce se ispisati.");

 echo RECENICA;

 ?>

Skripta će rezultirati ispisom vrijednosti dodjeljenoj konstanti "RECENICA".

 

 

 

 

 

Prihvat varijabli iz formulara

 

Često ćete na stranicama automatiziranih PHP-om, imati formulare. Najčešće će se raditi o anketama, formularima za komentare, glasanje i slično. Na svu sreću, kada se jedan ovakav formular proslijedi u PHP skriptu, sve varijable definirane na formi bit će automatski dostupne PHP skripti. Ovo znači da skripta može da prihvati i varijable koje nisu definirane u samoj PHP skripti. Na primjer, imamo jednostavan formular, koji se metodom "POST" šalje na obradu PHP skripti pod nazivom "primjer.php":

 <FORM ACTION="primjer.php" METHOD="POST">

    IME: <INPUT TYPE="text" NAME="ime"><BR>

    <INPUT TYPE="submit" VALUE="Posalji">

 </FORM>

Kada ovaj formular popunite i kliknete na dugme "Posalji", metodom "POST" elementi formulara će biti proslijeđeni PHP stranici "primjer.php" na dalju obradu. Stranica "primjer.php" će automatski primiti sadržaj iz proslijeđenog polja "ime" u varijablu "$ime". Evo kako bi mogla da izgleda skripta "primjer.php":

 

 <?php

 echo "Vase ime je:<BR>";

 echo $ime;

 ?>

Znači, kada popunimo polje "IME" na stranici sa formularom, i kliknemo na dugme za slanje, sadržaj ovog polja će primiti varijabla "$ime" u PHP skriptu na stranici "primjer.php", te će se uz pomoć instrukcije "echo" prikazati vrijednost date varijable.

PHP skripte takođe mogu i da prihvaćaju vanjske nizove varijabli iz formulara. Na primjer, možete imati grupu povezanih varijabli na formularu u niz, ili možete iskoristiti ovu mogućnost za prihvat vrijednosti iz višestrukog SELECT OPTION objekta:

<FORM ACTION="niz.php" METHOD="post">

    Ime: <INPUT TYPE="text" NAME="osoba[ime]"><BR>

    Email: <INPUT TYPE="text" NAME="osoba[email]"><BR>

    Boja kose: <BR>

    <SELECT MULTIPLE NAME="kosa[]">

        <OPTION VALUE="crna">Crna

        <OPTION VALUE="smedja">Smedja

        <OPTION VALUE="plava">Plava

        </SELECT>

    <INPUT TYPE="submit" VALUE="Posalji">

</FORM>

U slučaju da je uključena PHP mogućnost "track_vars", bilo pri samoj konfiguraciji ili pomoću direktive: <?php_track_vars?>, sve varijable poslate POST i GET metodama bit će članovi i globalnih nizova $HTTP_POST_VARS i $HTTP_GET_VARS (u zavisnosti od upotrebljene metode).

 

Izrazi (expressions)

Izrazi su jedan od najbitnijih pojmova svakog programskog jezika, pa i samog PHP-a, jer skoro sve što napišete u programskom kodu predstavlja "izraz" (engl. expression). Najjednostavniju formu izraza predstavljaju varijable i konstante (koje smo upoznali u prethodnim prilozima), odnosno dodjeljivanje vrijednosti istima. Kada napišete "$x=5", vi tada dodjeljujete vrijednost "5" varijabli "$x". Nakon ove dodjele, očekivaćete da "$x" ima vrijednost 5.

Nešto malo kompleksnije izraze predstavljaju funkcije. Na primjer, razmotrite sledijeću funkciju:

function dodjeli () {

    return 5;

}

Ukoliko vam je blizak koncept funkcija, možete pretpostaviti da ova funkcija služi dodjeli vrijednosti (u ovom slučaju vrijednosti 5). Probajte sada da napišete:

 

$x=dodjeli()

Ovim izrazom varijabli "$x" dodjeljujemo vrijednost 5, to vam je isto kao da ste napisali "$x=5". Funkcije predstavljaju izraze, koje u sebi sadrže druge izraze, a služe za vraćanje neke vrijednosti. U našem slučaju ova funkcija vraća vrijednost 5, a inače funkcije ne služe samo za jednostavno vraćanje neke statičke vrijednosti, već uglavnom za neka izračunavanja. Ove vrijednosti pri tome ne moraju da budu samo numeričke (integer), već mogu da budu bilo koji tip podataka. PHP pri tome podržava, osim spomenutog integer-a, i skalarne vrijednosti, stringove i realne brojeve. PHP, takođe, podržava i dva kompozitna tipa (tipovi sastavljeni od drugih tipova): nizove i objekte. Naravno, pri tome, svaki od nabrojanih tipova podataka može biti dodjeljen nekoj varijabli ili može biti vraćen od strane funkcija.

Još jedan dobar primjer izraza predstavljaju operacije uvećanja (increment) i smanjenja (decrement). Onima koji poznaju sintaksu jezika C sigurno su poznate ove dvije operacije za promjenu vrijednosti, čiji su operatori: ++ i --. Ako bi u PHP-u napisali "$x++", ovo ne bi bio izraz pošto prethodno varijabli nismo dodijelili nikakvu vrijednost. Pored ovih operacija, u PHP-u su vrlo uobičajeni i komparacioni izrazi. Rezultat ovih izraza mogu biti samo vrijednosti 0 ili 1, odnosno FALSE ili TRUE. PHP podržava slijedeće komparacione operatore: > (veće), < (manje), == (jednako), != (nejednako), >= (veće ili jednako) i <= (manje ili jednako).

Posljednji primjer izraza bi bio kombinacija operator - dodjela. Već smo rekli da vrijednost neke varijable možemo da povećamo za 1, jednostavnim izrazom "$x++". Ali što ako želite da dodate više od jedan, na primjer četiri? Mogli biste da napišete dodjelu četiri puta, ali to bi bilo neefikasno. Mnogo je komfornije napisati "$x = $x + 4", gde "$x + 4" uvećava vrijednost varijable "$x" za četiri. Međutim, u PHP-u kao i u nekoliko sličnih jezika ovo možete zapisati na kraći, jednostavniji i razumljiviji način: "$x += 4". Kao što vidite ovdje imamo kombinaciju komparacionog operatora i operatora zbrajanja. Treba znati da se na sličan način mogu iskombinirati i ostali operatori, npr. množenje vrijednosti varijable "$x" sa sedam bi bilo "$x *= 7". PHP osigurava potpunu i snažnu implementaciju izraza, a samo njihovo potpuno dokumentiranje prevazilazi ovaj prilog.

 

Operatori

PHP podržava veći broj operatora, odnosno vrsta operatora. U prethodnom prilogu, kada smo govorili o izrazima spomenuli smo neke operatore poređenja (==) i inkrementalni operator (++). Sada ćemo vam predstaviti najvažnije operatore koji se koriste u kodiranju, a koje ćemo grupirati u nekoliko kategorija:

·  Aritmetički operatori –

 

Naravno, nalaze se na prvom mjestu pošto se najčešće upotrebljavaju, a i svih ih poznajemo od ranije. Aritmetičke operatore čini 5 operatora:

• Zbrajanje - ($x + $y) - sumira varijable.
• Oduzimanje - ($x - $y) - predstavlja razliku između varijabli.
• Množenje - ($x * $y) - produkt dvije varijable.
• Deljenje - ($x / $y) - količnik dijeljenja dvije varijable. Pri dijeljenju dobijamo cjelobrojnu vrijednost ako su operandi cjelobrojne vrijednosti, a ako su decimalne dobijamo decimalnu vrijednost.
• Moduo - ($x % $y) - ostatak pri djeljenju varijabli.

·  Operatori dodjeljivanja –

Sa njima smo se već sretali. Osnovni operator je "=", koji lijevom operandu dodjeljuje vrijednost desnog operanda. Pri dodjeli vrijednosti sam izraz dodjeljivanja može biti jedan operand. Pogledajte slijedeći primjer:

 

 $x = ($y = 3) + 3

Varijabla "$x" ima vrijednost 6 , što je rezultat zbrajanja vrijednosti 3 i varijable "$y", kojoj je prethodno dodjeljena vrijednost 3. Pored ovog osnovnog operatora imamo i "kombinirane" operatore, gde kombiniramo operator dodjele i bilo koji aritmetički ili string operator. Na primjer:

 $x = 3;

 $x += 5;

 // varijabla $x ima vrijed. 8, jer kao sto smo rekli: $x = $x + 5;

 

 $y = "Cao ";

 $y .= "svima!";

 // varijabla $y ima vrijed. "Zdravo svima!",

 //kombinirali smo operatore "=" i "."

 

·  Komparacioni operatori –

Ovi operatori, kao što im i ime kaže, služe za komparaciju (upoređivanje) dvije vrijednosti:

• $x == $y - operator "jednako".
• $x === $y - operator "identično". Operator vezan za PHP verzije 4, a označava da su dvije vrijednosti "identične" ako imaju istu vrijednost i ako su istog tipa.
• $x != $y - operator "nejednako".
• $x !== $y - operator "nisu identični", znači suprotno operatoru "identični".
• $x < $y - operator "manje od".
• $x > $y - operator "veće od".